Simana

Simana - Ranko Risojević

"Stari kompozitor pripovijeda neprekidno, zatvorim OCI i slušam njegov glas, là một strane groba, uvijek ima STA da mi SVE Kaze. Pamti, svega se sjeća. Sjeća se tuđeg sjećanja, Prica svoje bake, koja se sjeća Prica svoje bake, Simaninih Prica , dodira, melema. Pogledam ga, zakrivljenog Nosa, izgleda mi poput Cincarina STO je juče stigao iz Korçë. Ili Moskopolja? Ili Samo iz ove giá?

Njen završetak vjerovatno prethodi početku, ali để Je važno Samo Piscu, čitalac OSIM radoznalosti tu ne nalazi mnogo zadovoljstva. Jer ono STO je cjelina, ne može da ostane nekazano i nezabilježeno. Zbiva se mnogo godina, mnogo decenija poslije svih ispričanih događaja, slika, snova, tokom Jos jednog krvavog theo tỷ lệ.

Đà li se uopšte odnosi na nju, ili nekoga drugog, nije ničim dokazano. Ali naše povjerenje u narodne giá NEMA Granice ni mjere. Kao da sve i postoji Samo zato da bi jednom BILO ispričano, kako je rekao NAS Veliki Pisac. "